Hrvatska, sa svojom dugom obalom i izloženim otocima, predstavlja jedno od područja s najboljim potencijalom za energiju vjetra u Europi. Posljednjih godina, vjetroelektrane su postale sve važniji dio hrvatskog energetskog miksa, pridonoseći smanjenju emisija stakleničkih plinova i povećanju energetske neovisnosti zemlje. U ovom članku donosimo pregled trenutnog stanja vjetroelektrana u Hrvatskoj, planove za budućnost i potencijal za lokalne zajednice.
Trenutno stanje vjetroelektrana u Hrvatskoj
Prema najnovijim podacima Hrvatskog operatora prijenosnog sustava (HOPS), Hrvatska trenutno ima instalirano oko 1 GW kapaciteta u vjetroelektranama, što čini približno 14% ukupnih proizvodnih kapaciteta električne energije u zemlji. U protekloj godini, vjetroelektrane su proizvele oko 10% ukupne električne energije u Hrvatskoj.
Najveći dio vjetroelektrana nalazi se u Dalmaciji, posebno u Šibensko-kninskoj i Zadarskoj županiji, gdje su najpovoljniji vjetropotencijali. Najznačajnije vjetroelektrane u Hrvatskoj su:
- Vjetroelektrana Krš-Pađene (142 MW) - najveća vjetroelektrana u Hrvatskoj
- Vjetroelektrana Danilo (43,7 MW)
- Vjetroelektrana Bruška (36,8 MW)
- Vjetroelektrana Ponikve (36,8 MW)
- Vjetroelektrana Jelinak (30 MW)
- Vjetroelektrana Velika Popina (33 MW)
Instalirana snaga vjetroelektrana u Hrvatskoj (2012-2022)
Većina vjetroelektrana u Hrvatskoj koristi turbine snage između 2 i 4 MW, s prosječnim faktorom iskorištenja (capacity factor) od oko 25-30%. Najveći investitori u hrvatske vjetroelektrane su domaće tvrtke poput KONČAR-a i HEP-a, ali i strani investitori, posebno iz zemalja poput Njemačke, Španjolske i Kine.
"Hrvatska ima izvanredan potencijal za energiju vjetra, posebno duž obale i na otocima. Procjenjuje se da bi tehnički iskoristiv potencijal mogao biti nekoliko puta veći od trenutno instaliranih kapaciteta." - Marija Kosor, stručnjakinja za obnovljive izvore energije
Regulatorni okvir i poticaji
Razvoj vjetroelektrana u Hrvatskoj značajno je ovisio o zakonodavnom okviru i dostupnim poticajima. Ključni elementi trenutnog regulatornog okvira uključuju:
Zakon o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji
Ovaj zakon uređuje planiranje i poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora, uključujući energiju vjetra. Definira prava i obveze proizvođača, sustav premija i tržišne premije, te postupak stjecanja statusa povlaštenog proizvođača.
Sustav poticanja
Hrvatska je 2016. godine prešla s feed-in tarifa (zajamčenih otkupnih cijena) na sustav premija. Novi projekti dobivaju pravo na premiju kroz natječaje koje provodi Hrvatski operator tržišta energije (HROTE). Premije se dodjeljuju na razdoblje od 12 godina.
Integracija u prostorne planove
Razvoj vjetroelektrana mora biti u skladu s prostornim planovima županija i općina. U mnogim županijama postoje određena ograničenja i zone predviđene za vjetroelektrane, što može utjecati na mogućnost razvoja novih projekata.
Planovi za budućnost
Hrvatska ima ambiciozne planove za daljnji razvoj vjetroelektrana u narednom razdoblju. Prema Integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planu za razdoblje od 2021. do 2030. godine (NECP), Hrvatska planira povećati kapacitete vjetroelektrana na oko 1.600 MW do 2030. godine.
Nekoliko novih velikih projekata već je u različitim fazama razvoja:
Vjetroelektrana Senj
Projekt snage 156 MW, koji razvija HEP, trebao bi biti najveća vjetroelektrana u Hrvatskoj kada bude dovršen. Lociran je na području Senjskog bila, a planirani početak rada je 2025. godina.
Vjetroelektrana Boraja II
Ova vjetroelektrana snage 45 MW razvija se u Šibensko-kninskoj županiji, a nositelj projekta je tvrtka WPD Adria.
Vjetroelektrana Dazlina
Projekt snage 120 MW koji razvija španjolska tvrtka Acciona u Šibensko-kninskoj županiji.
Plutajuće vjetroelektrane na Jadranu
Nekoliko kompanija istražuje mogućnost razvoja plutajućih vjetroelektrana u Jadranskom moru. Ova tehnologija omogućuje postavljanje vjetroturbina dalje od obale, gdje su vjetrovi jači i konstantniji, a vizualni utjecaj minimalan.
Izazovi i prepreke za razvoj
Unatoč značajnom potencijalu, razvoj vjetroelektrana u Hrvatskoj suočava se s nekoliko izazova:
Administrativne prepreke
Proces ishođenja dozvola i suglasnosti za izgradnju vjetroelektrana često je dugotrajan i složen. Investitori navode da je potrebno do 7 godina od inicijalne ideje do realizacije projekta, što može odvratiti potencijalne ulagače.
Kapaciteti mreže
Postojeća elektroenergetska mreža u nekim dijelovima Hrvatske, posebno na otocima i u ruralnim područjima, nije u stanju prihvatiti velike količine proizvedene energije iz vjetroelektrana. Potrebna su značajna ulaganja u jačanje i modernizaciju mreže.
Prostorna ograničenja
Mnoga područja s najvećim vjetropotencijalom nalaze se u blizini nacionalnih parkova, parkova prirode ili zaštićenih krajobraza, što ograničava mogućnost njihovog razvoja. Također, postoje ograničenja vezana uz blizinu naselja i turističkih zona zbog buke i vizualnog utjecaja.
Otpor lokalne zajednice
U nekim slučajevima, lokalno stanovništvo protivi se izgradnji vjetroelektrana zbog zabrinutosti za vizualni utjecaj, buku, utjecaj na ptice i šišmiše, te potencijalni negativni utjecaj na turizam.
Koristi za lokalne zajednice
Unatoč izazovima, vjetroelektrane mogu donijeti značajne koristi lokalnim zajednicama:
Financijske koristi
Lokalne zajednice mogu ostvariti prihode kroz:
- Komunalnu naknadu - godišnja naknada koju plaćaju vlasnici vjetroelektrana može značajno povećati proračun malih općina
- Naknadu za korištenje prostora - ako je zemljište u vlasništvu općine
- Porezne prihode - porez na dobit i porez na dohodak zaposlenika
Primjer dobre prakse je općina Gračac, koja godišnje ubire oko 5 milijuna kuna naknada od vjetroelektrana, što čini značajan dio njenog proračuna i omogućuje investicije u lokalne projekte.
Zapošljavanje
Iako vjetroelektrane ne zapošljavaju velik broj ljudi kada su u funkciji, tijekom faze izgradnje stvaraju značajan broj radnih mjesta, često angažirajući lokalne građevinske tvrtke i radnike. Dugoročno, potrebni su tehničari za održavanje, koji mogu biti obučeni iz lokalnog stanovništva.
Infrastrukturni razvoj
Za potrebe izgradnje i održavanja vjetroelektrana često se unapređuje lokalna infrastruktura - ceste, električne mreže, telekomunikacije - što koristi cijeloj zajednici.
Energetska neovisnost
Vjetroelektrane pridonose energetskoj neovisnosti lokalnih zajednica, smanjujući ovisnost o uvozu energije i povećavajući otpornost na energetske krize.
Modeli uključivanja lokalne zajednice
Da bi se povećala prihvaćenost vjetroelektrana od strane lokalnog stanovništva, sve se više razmatraju modeli koji omogućuju direktno uključivanje zajednice:
Energetske zadruge
Energetske zadruge omogućuju građanima, lokalnim poduzećima i javnim institucijama da zajednički ulažu u vjetroelektrane i dijele koristi od proizvedene energije. U Hrvatskoj postoji nekoliko energetskih zadruga, iako su one još uvijek primarno fokusirane na solarne projekte.
Javno-privatna partnerstva
Model u kojem lokalna samouprava i privatni investitor zajednički razvijaju projekt vjetroelektrane, dijeleći rizike i koristi.
Kompenzacijske mjere
Osim zakonski propisanih naknada, investitori često dobrovoljno provode dodatne mjere za dobrobit zajednice, poput:
- Financiranja lokalnih projekata (škole, vrtići, sportski objekti)
- Stipendiranja lokalnih studenata
- Organizacije edukativnih programa o obnovljivim izvorima energije
- Uređenja turističkih staza i vidikovaca
Perspektive i budući trendovi
Nekoliko trendova oblikovat će budućnost vjetroelektrana u Hrvatskoj:
Tehnološki napredak
Nove generacije vjetroturbina sve su učinkovitije, tiše i s manjim utjecajem na okoliš. Trenutno se razvijaju turbine snage 8-12 MW, što omogućuje proizvodnju više energije s manje turbina i manjim prostornim utjecajem.
Hibridna postrojenja
Kombiniranje vjetroelektrana sa solarnim elektranama i sustavima za skladištenje energije (baterije) omogućuje stabilniju proizvodnju i bolju integraciju u elektroenergetski sustav.
Repowering
Zamjena starijih vjetroturbina novijim, učinkovitijim modelima na postojećim lokacijama (tzv. repowering) trend je koji će postati sve važniji kako prve hrvatske vjetroelektrane budu dosezale kraj svog životnog vijeka.
Plutajuće vjetroelektrane
Razvoj tehnologije plutajućih vjetroelektrana mogao bi otvoriti nove mogućnosti za iskorištavanje energije vjetra na Jadranu, bez značajnog vizualnog utjecaja na obalu.
Zaključak
Hrvatska je u proteklom desetljeću ostvarila značajan napredak u razvoju vjetroelektrana, dosegnuvši instaliranu snagu od 1 GW. S ambicioznim planovima za povećanje kapaciteta na 1.600 MW do 2030. godine, energija vjetra će igrati sve važniju ulogu u energetskoj tranziciji zemlje prema niskougljičnom gospodarstvu.
Za uspješan daljnji razvoj bit će ključno prevladati postojeće administrativne i infrastrukturne prepreke, osigurati bolju integraciju u elektroenergetski sustav, te razviti modele koji omogućuju veće sudjelovanje lokalnih zajednica i pravednu raspodjelu koristi. S obzirom na izvanredan vjetropotencijal, posebno na jadranskoj obali i otocima, Hrvatska ima priliku postati regionalni lider u korištenju energije vjetra, stvarajući pritom ekološke, ekonomske i društvene koristi za svoje građane i lokalnu ekonomiju.